Fijasko

U devetom kolu smo doživjeli fijasko protiv prilično slabašne ekipe Maksimira. Ja sam se poprilično obrukao protiv Marevića, igrača koji ima preko 300 rejting bodova manje od mene. Partija je išla ustaljenim tokom u takvim situacijama, s crnima sam brzo ostvario ugodnu poziciju, a glavna ideja mog protivnika je bila kako izmijeniti što više figura. Ali, malo po malo sam koristio te izmjene da si pojačam poziciju i na kraju ušao u konačnicu s pješakom više. I taman kad sam razmatrao zanimljive komplikacije koje nastaju ako s ...Tb8 pokušam odmah osvojiti b-liniju čujem od protivnika "Vrijeme". U tom trenutku kao da me netko udario mokrom krpom po glavi, na zaprepaštenje sam shvatio da mi je isteklo vrijeme, potpisao formulare i brzinom munje nestao s poprišta borbe. Trebalo mi je jedno kilometar pješačenja do Kvatrića da dođem k sebi.

 

Ostale partije nisam ni gledao niti pratio, tek sam kasnije na netu vidio da smo izgubili meč. S tim smo porazom izgubili sve praktične šanse da se plasiramo u viši rang. Ostaje tek da u zadnja dva meča pokušamo popraviti dojam.

 

S vedrije strane, Maksimir je jedan od rijetkih klubova koji ima svoje prostorije (na žalost sve ih je manje). Pokazali su se kao srdačni domaćini, a i vrijeme je bilo neuobičajeno toplo za ovo doba godine, tako da su uvjeti za igru bili odlični.

Prije početka meča se ekipa ovjekovječila jednom fotografijom. Ja sam iza fotoaparata a moje mjesto je zauzeo el-komadante Đuro Babić.

 



 

Slijeva na desno: Vukosavić, Mitrović, Babić, Vukić, Basarić, Fiamengo