Proljetni dio prvenstva završen je bitnom pobjedom protiv Ivanić Grada, s kojom se možemo prepustiti idiličnom ljetu, poput onom na gornjoj slici. A gornja slika bi isto mogla oslikati interesantan kuriozitet da nas je u svakom kolu pratilo sunčano vrijeme, osim protiv Klake, što je bio jedini meč koji nismo dobili. No, s druge strane, sad su se kao direktni konkurenti profilirali Klaka, koja zaostaje dva boda, i Pliva, koja zaostaje tri boda. tu je još u igri i Dalekovod, koji za nama zaostaje četiri boda, ali s kim igramo sljedeće kolo.
No, da kažem par riječi i o meču s Ivanićem. Meč je počeo s tri brza, vezana remija. Neki naši igrači se nisu osjećali baš dobro, pa se nisu htjeli upuštati u prevelike napore, da ne bi nepotrebno izgubili partiju. Kako se liga bude primicala kraju, vjerojatno će ovakvih slučajeva biti sve više, jer poznato je da ovakve bolesti posebno uzimaju zamaha u zadnjim kolima. Nakon ta tri remija, ostali smo na bojnom polju ja, Joško i Milivoj, a meč se razvijao na način da je Milivoj upao u vrlo lošu poziciju, Joško je osvojio pješaka u otvaranju ali još je partija bila daleko do gotovog, a ja sam postigao prednost u otvaranju i počeo pritiskati protivnika. S obzirom na stanje na te dvije ploče, računao sam da ću ja biti čovjek odluke, tako da sam se maksimalno angažirao u partiji i odbio ponudu remija. Na sreću, Milivoj se uspio izvući i izboriti remi u svojoj partiji, Joško je dobio svoju, a na kraju sam i ja u cajtnotu uspio nadigrati svog protivnika i donio sigurnu pobjedu ekipi.
