U trećem kolu smo prikazali sjajnu igru protiv HRT-a. Podatak da smo jednu od ekipa, koja po snazi spada negdje u sredinu lige, tukli 6:0 još više dobiva na težini kad se zna da se takav rezultat vrlo rijetko viđa. Npr. prošle godine nitko u trećoj ligi nikoga nije tukao tim rezultatom, a pretprošle godine, u četvrtoj ligi, je samo HRT tukao Karlovac u prvom kolu s 6:0. Zanimljivo, da je ista ekipa koja je igrala te godine za HRT, bila prisutna i u ovom meču, s time da je umjesto mene u ekipi HRT-a igrao Vukić.
Na kraju se nisu pokazale točne prognoze nekih komentatora da će za HRT zaigrati FM Radivoj Vukić. Zanimljivo da nisu došli ni on ni onaj tko je širio te glasine. No, s obzirom na našu igru u meču, njihovo prisustvo bi možda promijenilo omjer ali ne i konačan rezultat. Ok, da kažem nešto malo i partijama. Opet ne mogu puno reći za donje ploče, kad mi se nalaze daleko od mjesta gdje igram. Ali, na prve tri ploče se situacija razvijala prilično pravocrtno. Hrvačić je brzo otpuhao svog protivnika u Matulovićevom gambitu, a Stipić se dugo držao protiv Šebenika, ali po onome što sam vidio, gotovo cijela partija je zapravo bila igra na jedan gol. I ja sam protiv svog nekadašnjeg suigrača (i suvozača) Mikeca cijelu partiju imao bolju igru, jedino što sam, po običaju, upao u probleme s vremenom. Ipak, hladni proračun u ključnim trenucima je presudio, i na kraju smo i tu partiju dobili. Sva sreća da smo tako uvjerljivo dobili meč. Da je kojim slučajem rezultat bio nepovoljan, ne bi mogao živjeti od Babića. Ovako se nakon meča brzo nekamo izgubio, a mi smo otišli malo proslaviti pobjedu u obližnjem kafiću.