Ispraćamo još jednu godinu, koju većina nas neće baš pamtiti po dobru. Ipak, što se šaha tiče, za mene i moj klub ovo je bila izuzetno uspješna godina.Što se kluba tiče, uvjerljivo je osvojeno prvo mjesto u četvrtoj ligi. Nakon zadnjeg javljanja, odigrana su još tri kola, od kojih je samo ono deveto, protiv Maksimira, bilo ključno, a zadnja dva su bila formalnost. U meču protiv Maksimira smo dugo vremena visili, ali je Mikec spasio stvar pobjedom u samoj završnici. U sljedećem kolu, protiv Vrbana, ja nisam mogao nastupiti zbog nastupa na polumaratonu u Ljubljani, ali i bez mene je ekipa izvukla remi, iako vrlo tijesno. Zadnje kolo, protiv zadnjeplasiranog Prigorja, je bilo samo pokazivanje snage i taj meč smo priveli kraju.
Konačan poredak ekipa se može naći na http://www.crochess.com/lige_09/centar/4aliga.shtm, a učinak po pločama na http://www.crochess.com/lige_09/centar/4aploce.shtm
Iznenađenje turnira je vjerojatno ekipa Končara, koja je nakon dosta lošeg starta uspjela dostići Klaku i stići do drugog mjesta i plasmana u treću ligu. Šteta za Klaku, ali simpatična ekipa Končara je zaslužila ovaj uspjeh jer ipak imaju par igrača koji daju svoj maksimum za klub. Ostale ekipe, osim možda Ivanić Grada i Klake, bi se nekako mogle svesti pod zajednički nazivnik "srednja žalost". Većinom je to skup šahovskih entuzijasta koji nastupaju samo da si nečim ispune nedjeljna prijepodna, bez nekog tko bi gurao klub naprijed.
Interesantno je vidjeti učinka po pločama, naravno zato jer sam ja uvjerljivo na prvom mjestu :-) Na prvoj ploči sam pomeo konkurenciju, posebno u drugom dijelu lige i postigao učinak od 85%. Mikec je igrao promjenjivo cijelu ligu, ali je ipak skupio 60%, što nije loše. Negdje oko tog učinka je i Stipić, koji je uglavnom igrao na drugoj ploči, ali on bi osvojio puno više bodova da nije pukao u zadnjim kolima. Do meča s Nikolom Teslom Bruno nije izgubio nijednu partiju, a onda su se desila dva poraza i potpuni potop do kraja. Mitrović je također u granicama 60% učinka, s time da su njegove partije u pravilu bile među najatraktivnijama. Milivoj nije igrač koji u partiji obraća puno pažnje na pješačku strukturu ili neke druge strateške finese, nego igrač koji voli od početka jurnuti naprijed. Takav stil mu je donio puno pobjeda, ali i puno bezglavo izgubljenih bodova. A kad se pogledaju zadnje dvije ploče vidi se da su braća Fiamengo digla ekipu do prvog mjesta. Obojica su u puno mečeva donijeli ključne bodove, s time da je Joško bio taj koji bi prvi dobio partiju, a Andrija taj koji bi na kraju meča donosio bod.
Na kraju, osim uspjeha ekipa, doživio sam i važan osobni uspjeh jer sam na II Grand Prixu osvojio prvo mjesto, preko 40 rejting poena i osigurao titulu FIDE majstora! Tako sam u godini koja je upravo na zalasku praktički ostvario sve svoje bitne ambicije u šahu i sljedeće godine se mogu posvetiti povremenom igranju za klub u trećoj ligi, gdje se nadam da ćemo opstati.
