Pobjeda za kraj sezone

Ligu smo završili pobjedom u Karlovcu od 5:1 i osvajanjem četvrtog mjesta. Kad sam počeo igrati za HRT prije gotovo 5 godina u Karlovcu smo slavili s 6:0, međutim nije baš lako opet ostvariti takav rezultat. Ipak, uz dva remija i četiri pobjede uspjeli smo opet ostvariti sigurnu pobjedu. Naravno, ja sam opet u svojoj partiji igrao na manje od minutu, ali na kraju sam uspio realizirati prednost.

I Karlovac i mi smo završili u sredini tablice i sljedeće godine ćemo se opet sastati. Od ovog meča je bila zanimljivija borba za vrh i dno. Plasam u treću ligu je već prije osigurao klub invalida, a u zadnjem kolu je plasman izborila i Sveta Nedelja. Končar je unatoč pobjedio protiv vodećeg završio na trećem mjestu zbog lošijeg zbroja pojedinačnih bodova u partijama. S dna ispadaju druga ekipa PIK-Vrbovca i Maksimira. Na kraju se Maksimir unatoč visokoj pobjedi nije uspio izvući jer su Vrbani uspjeli dobiti Jastrebarsko i tako izbjegli ispadanje.

Sljedeće sezone opet imamo priliku izboriti se za viši rang. Po igračima to svakako zaslužujemo, ali kao što to pokazuje ova godina ništa nije garantirano.

HRT - Odra 4:2

U meču bez nekog pretjeranog rezultatskog značaja za nas uspjeli smo dobiti vrlo dobre protivnike iz Odre. Ja sam se dosta mučio u svojoj partiji da bi tek u dalekoj završnici dobio. Daleko sam od igre kakvu sam pokazivao prethodnih godina. Ostale partije nisam pratio tako da nemam ništa posebno za napisati.
Od igre i rezultata zanimljiviji su protivnici. Š.K. Odra je jedan od rijetkih klubova koji radi s djecom, ima svoje prostore i ima i svoje web stranice na kojima redovito izvještavaju o svojim aktivnosti. I za ovo kolo je dan prilično brz komentar koji se može pročitati na http://sahovski-klub.com/?p=2656 . Šteta što takvih klubova nema više.
Sljedeće kolo je ujedno i zadnje, a gostujemo u Karlovcu. Kako stvari stoje neće biti dogovorenog remija, što me veseli, pa bi eventualnom pobjedom mogli završiti na časnom 3. mjestu.

Fijasko

U devetom kolu smo doživjeli fijasko protiv prilično slabašne ekipe Maksimira. Ja sam se poprilično obrukao protiv Marevića, igrača koji ima preko 300 rejting bodova manje od mene. Partija je išla ustaljenim tokom u takvim situacijama, s crnima sam brzo ostvario ugodnu poziciju, a glavna ideja mog protivnika je bila kako izmijeniti što više figura. Ali, malo po malo sam koristio te izmjene da si pojačam poziciju i na kraju ušao u konačnicu s pješakom više. I taman kad sam razmatrao zanimljive komplikacije koje nastaju ako s ...Tb8 pokušam odmah osvojiti b-liniju čujem od protivnika "Vrijeme". U tom trenutku kao da me netko udario mokrom krpom po glavi, na zaprepaštenje sam shvatio da mi je isteklo vrijeme, potpisao formulare i brzinom munje nestao s poprišta borbe. Trebalo mi je jedno kilometar pješačenja do Kvatrića da dođem k sebi.

 

Ostale partije nisam ni gledao niti pratio, tek sam kasnije na netu vidio da smo izgubili meč. S tim smo porazom izgubili sve praktične šanse da se plasiramo u viši rang. Ostaje tek da u zadnja dva meča pokušamo popraviti dojam.

 

S vedrije strane, Maksimir je jedan od rijetkih klubova koji ima svoje prostorije (na žalost sve ih je manje). Pokazali su se kao srdačni domaćini, a i vrijeme je bilo neuobičajeno toplo za ovo doba godine, tako da su uvjeti za igru bili odlični.

Prije početka meča se ekipa ovjekovječila jednom fotografijom. Ja sam iza fotoaparata a moje mjesto je zauzeo el-komadante Đuro Babić.

 



 

Slijeva na desno: Vukosavić, Mitrović, Babić, Vukić, Basarić, Fiamengo