Praktički je sve gotovo!

Važno dvokolo u Topuskom smo uspješno odradili sigurnom pobjedom protiv glavnog konkurenta Podsuseda, i ne baš tako sigurnom pobjedom protiv Zabočana. Gornja slika, iz partije Iveković Božidar (st) - Hrvačić možda najbolje oslikava naše uobičajene pobjede. Protivnik se hvata za glavu dok naš igrač nonšalantno razmišlja o svom idućem potezu. Usput, vjerojatno će jedan dio čitatelja prepoznati gornje otvaranje - šapnjolski gambit, čuveni proizvod splitske šahovske škole, koji se u ovoj partiji pokazao vrlo efikasnim.

No, da krenem redom. Ujutro smo igrali protiv Zabočana, i to je zapravo bio jedini meč u cijeloj ligi kojeg nismo uvjerljivo dobili. Ja sam izgubio od Branka Zelića i time zakomplicirao cijeli meč, dok Šebenik nije uspio slomiti Zdravka. No, na sreću donje ploče odlično igraju i ipak uspijevamo dobiti meč. Na kraju je presudila četvrta ploča gdje Pavle upropaštava bolju poziciju a onda uspijeva spasiti slabiju konačnicu gdje je u jedno trenutku opasno visio.

Meč protiv Podsuseda, koji je direktno odlučivao o prvom mjestu, je prošao puno lakše nego sam mislio. Iako Šebenik na prvoj ploči opet nije uspio slomiti odbranu protivnika, dolje se situacija prilično sigurno razvijala. Hrvačić i Vršek su sigurno dobili svoje partije a Zlomislić je na šestoj ploči bez problema remizirao svojoj opasnoj protivnici. Pri rezultatu 3:1 ja sam remizirao svoju partiju, a na kraju je Vukušić svojom pobjedom samo potvrdio ukupnu pobjedu.

Sve skupa, uspješno završen dan, i praktički osigurano prvo mjesto dva kola prije kraja lige jer imamo čak tri boda više od prvog pratitelja.

Junaci dana su definitivno Vršek i Vukušić. Vršek nastavlja nevjerojatan niz i sad je jedini igrač na ligi koji ima 100%! O ozbiljnosti njegove igre govori podatak da je sa sobom nosio laptop i prije partije s Podsusedom u obližnjem kafiću spremao Samischevu varijantu kraljeve indijke, koja je odlično odigrala svoju ulogu. Samozatajni Vukušić je protiv Podsuseda junačni nasrnuo na svog protivnika i u tipičnom sicilijanskom napadu matirao crnog.

Zlomislić, koji je prvi put nastupio ove sezone je izborio dva sigurna remija, iako je u prvoj partiji ozbiljno visio s vremenom. Hrvačić je odigrao standardno dobro, da nije imao u jednom trenutku u prvoj partiji pad koncentracije i on bi ostvario dvije pobjede. Zapravo, prve dvije ploče su ovoga puta podbacile, Šebenik svojom čvrstom ali upornom igrom ipak nije uspio slomiti svoje protivnike, a ja sam podbacio prvo kolo i zapravo sam jedini igrač koji je u tom dvokolu izgubio svoju partiju, i tek treći igrać Petrinje ove sezone (nakon Šukunde i Burića) koji je uopće ove godine izgubio svoju partiju!

Na kraju jedan savjet za sve koji se voze iz Zagreba u Topusko: bolje vam je da idete preko Karlovca i Vojnića ili preko Petrinje i Gline, nego kao ja ujutro, zemljopisno najkraćim putem preko Kravarskog i Pokupskog! Cesta je prilično vijugava, i iako se uštedi nekoliko kilometara zapravo se ne isplati. To najbolje može potvrditi Vršek, koji je cijelim putem imao želičane tegobe od silnih zavoja, sva sreća da se to nije odrazilo na njegovoj igri.

Još jedna maksimalna pobjeda

U nedjelju, 2.10 smo bili domaćini u meču protiv PIK Vrbovca. Očekivala se sigurna pobjeda, ali ipak je pobjeda od 6:0 bila iznenađenje, barem meni. Nije nikoga lako dobiti maksimalnim rezultatom, a PIK Vrbovec ipak nije loša ekipa. Opet ne mogu puno pričati o meču, jer sam svoju partiju relativno lako dobio a vrlo brzo nakon partije se nas trojica Zagrepčana vratilo natrag. Jedino sam sa strane pratio još jednu polaganu ali sigurnu pobjedu Šebenika, i lošu poziciju Burića, za koju mi na kraju nije jasno kako ju je uspio dobiti.

No, prava uzbuđenja nas tek očekuju. Unatoč maksimalnom učinku u ligi, i uvjerljivoj bod-razlici, još je uvijek rano za slavlje. Ove nedjelje se igra dvokolo u Topuskom, u kojem igramo protiv prva dva pratitelja - Poleta i Podsuseda, od kojih Podsused zaostaje samo za bod nakon što je u ovom kolu dobio Polet s visokih 5,5-0,5. Zanimljivo da su do šestog kola Zabočani imali 100% učinak i predstavljali nam glavnu prijetnju koju smo stalno imali na umu, a sada se obitelj Iveković iz Podsuseda iznenađujuće probila u poziciju da sama odlučuje o svojoj sudbini. Podsused zadnja dva kola ima lagane protivnike, i ako u nedjelju ujutro dobiju HRT meč s njima poslijepodne će direktno odlučivati o prvom mjestu. Na našoj strani je činjenica da ipak imamo jaču ekipu, ali uvijek postoji opasnost opuštanja.

Nastupi na ubrzanim turnirima

U zadnja sam dva tjedna nastupio na dva jednodnevna turnira ubrzanim tempom, jedan u Koprivnici, drugi u Domžalama kraj Ljubljane, pa bi htio ukratko prenijeti iskustva s oba.

GOSPODAR MJESECA

Prvo Koprivnica. Već neko vrijeme pratim tradicionalni ciklus brzopoteznih turnira "Gospodar mjeseca" koje organizira vrijedni Vlado Karagić. Format je sljedeći: svaku zadnju subotu u mjesecu se, uglavnom u Rovišću kraj Bjelovara, igra brzopotezni švicarac od devet kola, s tempom od 7 minuta po igraču uz dodatak od tri sekunde. Upisnina je nekoliko desetaka kuna, iako ne znam točno koliko jer je kao igrač s titulom nisam platio, a nagrade nisu novčane nego su u naturi (poklon-paketi, vino, kemijske, itd...) Turnir je već dobro uhodan, što se vidi i po redovitom ažuriranju web-stranice.

Ovoga puta je turnir gostovao u obližnjoj Koprivnici, bolje rečeno u obližnjem naselju Starigrad. Iz prve nisam planirao ići tamo, ali jedno oblačno i dosadno subotnje popodne me motiviralo da potegnem sve do Koprivnice. Brojčanik kilometara na mom autu se zaustavio na 110 km, uz napomenu da sam kretao iz Novog Zagreba. Turnir je trebao početi u 17:00, ali zbog kašnjenja nekih igrača sve se pomaknulo za jedan sat, tako da smo počeli u 18:00. Ništa za to, u pauzi sam prepoznao svog starog protivnika iz omladinskih dana - Trbojevića, kojeg nisam vidio više od 15 godina, tako da smo imali o čemu pričati.

Taj isti Trbojević me dobio u petom kolu, lagano se prošetavši kroz turnir sa sedam pobjeda i dva remija u zadnjim kolima. Više o rezultatima se može pročitati na web stranici koju uređuje Vlado. Osim te partije, još sam u drugom kolu kiksao protiv starog vuka Kolmanića, kojeg je ta pobjeda jako razgalila jer se na nekin način osvetio za brzi poraz u trećoj ligi prije godinu dana, dok sam još igrao za HRT. Ostale partije su bile manje-više igra na jedan gol jer su moji protivnici su bili dosta slabiji od mene. Jedina iznimka je zadnja partija protiv Srbiša, koji je redoviti sudionik Gospodara mjeseca i višestruki pobjednik, a kojeg sam lijepo dobio u zadnjem kolu.

Sve u svemu, jedno pozitivno iskustvo. U trenutnom stanju u kakvom se nalazi hrvatski šah super je da ima entuzijasta koji organiziraju ovakve turnire. Na žalost, za mene ovaj nastup nije bio baš uspješan jer sam na kraju završio kao nesretni četvrti, pa sam uspio ugrabiti samo nekakvo kupinovo vino umjesto pehara, ali bit će još prilika. Međutim, velika pozitivna strana ovog turnira je da ima puno mladih igrača kojima je ovo odlična prilika za napredovanje. Iako financijski baš i nije isplativo, sigurno ću još koji put otići igrati Gospodare, jer dobijem priliku malo provjeriti svoju snagu na tempu koji ipak nije nemilosrdan poput tipičnog cugera, a i za mlade nade koje tamo igraju je bitno da na turniru ima što više jačih igrača.

CIKLUS POSPEŠENI DOMŽALE

A sada malo i o drugom turniru kojeg sam odigrao prekjučer. Ovoga puta sam bio gost na jednom ubrzanom turniru u susjednoj Sloveniji, u Domžalama. Za one koji ne znaju, Domžale su grad kraj Ljubljane, nešto slično kao i Velika Gorica prema Zagrebu. Tu subotu sam zapravo išao u Domžale zbog nekih drugih obaveza, ali sam na internetu našao da se baš taj dan ujutro igra mjesečni turnir u ubrzanom šahu, na slovenskom "Ciklus pospešeni Domžale". E pa da spojim ugodno s korisnim, uputio sam se ujutro u 7 prema Ljubljani, i već oko 8:30 sam bio u Domžalama. Malo sam vrludao sportskim centrom, gdje se u nekoj od dvorana turnir trebao održati, a onda sam za nekim stolom u obližnjem kafiću čuo riječi poput "top, lovac..." i shvatio da sam pronašao šahiste!

Turnir se igra sedam kola, u tempu 10 minuta plus 5 sekundi po potezu, što je dovoljno da se zove ubrzani šah i da se rejtingira za slovenski rejting. Kako ja naravno nisam na slovenskoj rejting listi, meni to nije ništa značilo, ali su me srdačno primili i upisali me na listu pod mojim FIDE rejtingom.

Odmah da kažem, ovoga puta sam rezultatski bio puno uspješniji, osvojio sam turnir sa šest pobjeda i jednim remijem u zadnjem kolu, koji nije bio nimalo brz - jedva sam iščupao remi u konačnici. Međutim, osim zadnja dva kola kad sam malo popustio, cijeli turnir sam odigrao odlično. Kao i na gospodarima, ja sam bio drugi nositelj. Zapravo prvi, ali to je zbog toga jer nisam imao Slovenski rejting po kojem je početna lista sortirana, jedan igrač je imao veći FIDE rejting od mene. Međutim, moji potivnici su bili jači od onih na Gospodarima, uglavnom su to bili igrači između 2100 i 2300 rejtinga. S druge strane, nagrade su bile novčane, iako prilično male, na primjer kao prvi sam osvojio 25 €, minus 5 €upisnine, što daje 20 € zarade. Samo vinjeta za Sloveniju košta 15€, pa se nekom tko dolazi iz Hrvatske turnir sigurno ne isplati, ali ja sam ionako išao drugim poslom tamo tako da je ova zarada dobro došla.

Jedna negativna strana ovog turnira je da nisam vidio ni jednog mlađeg igrača na turniru. Za razliku od Gospodara, tu su sve bili stariji igrači ili igrači srednjih godina. Šteta, jer na internetskim stranicama ŠD Domžala se može pročitati da imaju omladinsku školu i rad s mladima, samo što te omladince nisam nigdje vidio.

Pobjednici županijskog kupa!

Prvo da krenem od kraja. Gornja fotografija pokazuje našu ekipu kako pozira s peharom za prvo mjesto, osvojeno na županijskom kupu održanom prije tjedan dana u Kutini! Moram priznati da smo dobro ispali na ovoj fotki, tj. izgledamo kao ekipa kojoj je ovaj peharčić bio od početka namijenjen, a pehar izgleda mali ali su oni za drugo i treće mjesto još manji. Jedino je Burić, potpuno nezasluženo, na fotki pao u drugi plan. Isti trenutak, uslikan iz drugog kuta, se može vidjeti na web stranici Siščana.

A sad na početak. Ovo je prvi put da igram u kupu Sisačko-moslavačke županije, i s nekim ekipama se prvi put susrećem, pa da kažem nešto o samom natjecanju i županijskom šahu. Na kupu su igrale ekipe Siska, Petrinje, Obrtnika iz Novske i Moslavine iz Kutine. To je, koliko znam, sve što županijski šah trenutno može skupiti, jedino su nedostajali šahisti iz Jasenovca i druge ekipe nekih od navedenih klubova. No, po propozicijama isti klub ne može nastupiti s dvije ekipe, pa je izgleda pet klubova maksimum koji se može skupiti. Ako se pogleda karta županije, gotovo svako iole veće gradsko središte ima svoj šahovski klub. Jedino Banovina i Pounje nemaju svoje predstavnike u šahu. Od igrača koji su se okupili tog dana u Kutini, jasno je da su to uglavnom već stari poznanici. Burić je zgodno komentirao da gleda ista lica već 30 godina. Mislim da smo ja i Hrvačić jedini došljaci u to društvo.

A uvjeti za igru su bili već standardni na ovakvim takmičenjima. Za šahiste se našla jedna omanja sala u sportskom domu, gdje se fino uguralo potrebnih 8 stolova. Sudac je pozdravio prisutne, pročitao propozicije, svima poželio sreću i borba je mogla početi.

Već je otpočetka bilo jasno da će pitanje prvog mjesta, i plasmana u finale kupa biti odlučeno u izravnom dvoboju nas i Siska, koji je došao u dosta jakom sastavu. Ždrijeb je htio da taj dvoboj padne u drugo kolo, tako da je prvo kolo bilo zapravo samo zagrijavanje protiv objektivno dosta slabijih protivnika. Sisak je svoje konkurente iz Novske pobijedio maksimalnih 4:0, a mi smo protiv Kutine imali mali kiks na trećoj ploči gdje Hrvačić nije uspio slomiti otpor svog protivnika i meč je završio 3,5:0,5 za nas.

Ubrzo je počelo odlučujuće drugo kolo protiv Siska. Ja sam na prvoj ploči igrao protiv Antunca, Vršek na drugoj protiv Brigljevića, Hrvačić na trećoj protiv Balenovića i Burić na zadnjoj protiv Dejanovića. Dakle, po rejtingu i snazi bili smo tu negdje i sve je mirisalo na borbeni meč.

A tako je i bilo. Na žalost, moja partija je prva završila, i to nepovoljno po nas. Protiv Antunca sam bezglavo jurnuo u sumnjivu žrtvu figure, uz to potrošio i dosta vremena (igralo se na pola sata plus 30 sekundi dodatka), i to je bilo dovoljno da me moj iskusni protivnik rutinski dobije. Toliko sam bio ljut na sebe da me nakon završetka meča morao Vršek malo dovesti u red. No, nisam se ni stigao ohladiti a već je Burić na zadnjoj tabli izjednačio na 1:1. Na preostale dvije ploče se vidjelo da meč klizi na našu stranu. Vršek je bio dosta bolji, a Hrvačićeva partija je plivala u granicama jednakosti. No, Balenović griješi i dopušta Hrvačiću udaljenog slobodnjaka koji je odlučio partiju. Kad se vidjelo da Hrvačić sigurno dobija, Vršek remizira svoju partiju, i zapravo je na kraju ispalo dosta sigurnih 2,5:1,5 za nas. Veliki uspjeh, s obzirom da je Sisak dosta dobra ekipa koja je trenutno prva u drugoj ligi!

Nakon pauze u kojoj smo smazali malo prepaprene ćevape, kojima nas je sve častio domaćin, uslijedili su zadnji mečevi koji su trebali biti samo formalnost. No, zahvaljujući meni to nije ispalo baš tako.

Iako na gornjoj slici izgledam kao najkoncentriraniji igrač, dok moj protivnik pomalo nezainteresirano gleda u stranu, rezultat nije baš odražavao takvo stanje. Ne samo da sam tu partiju izgubio, nego sam je izgubio potrošivši svo svoje vrijeme dok je moj protivnik za svaki potez potrošio maksimalno pola minute za razmišljanje (na kraju mu je ostalo debelo preko pola sata). Uz to je u otvaranju nonšalantno previdio pješaka, i bio za stolom tek kad bi njega došao red na igru. No, napravio sam tipičnu grešku što sam, nakon loše igre mog protivnika u otvaranju i previda pješaka, pretpostavio da će nastaviti s takvom igrom i ubrzo se potpuno raspasti. Na žalost, protivnik mi je vukao sasvim dobre poteze, ja sam počeo forsirati i na kraju mogu jedino tražiti opravdanje što mi je isteklo vrijeme u čudnim okolnostima - očito je vrijeme teklo i dok mi je protivnik bio na potezu zbog lošeg sata ili možda zato što ga nisam dobro stisnuo. No da budem iskren, vjerojatno bi tu partiju izgubio i da je sat bio u redu jer sam previše forsirao poziciju.

Ovaj moj poraz u kombinaciji s Burićevim padom zastavice, je dovelo do toga da su "obrtnici" iz Novske došli do neočekivanog boda. Vršek i Vukušić su dobili svoje partije i tako nas ipak spasili blamaže. Sisak je očekivano dobio meč protiv Moslavine iz Kutine tako da je na kraju poredak sljedeći:

1. Petrinja 5

2. Sisak 4

3. Moslavina, Kutina 2

4. Obrtnik, Novska 1

Poslao bi link na web stranice županijskog šahovskog saveza, međutim tamo nema još rezultata a i sumnjam da će ih biti jer su stranice u katastrofalnom stanju.

Na kraju možemo biti više nego zadovoljni. Biti prvi nikada nije lako, čak ni na ovako malim takmičenjima. Što se tiče finala kupa, koji počinje za tri dana, dok pišem ove redove ni ne znam da li idemo ili ne. Naravno, u pitanju su financije, što je tipična boljka naših šahovskih klubova.

Kratka rekapitulacija proljetnog dijela

Završetkom proljetnog dijela prvenstva vrijeme je da napravim i kratku rekapitulaciju ostvarenog. Nakon šest odigranih mečeva imamo maksimalan broj bodova, s time da smo sve pobjede ostvarili uvjerljivo, od 4-2 do čak 6-0. Šebenik, Vršek i ja imamo maksimalan učinak, moj kum na trećoj ploči je bez poraza, kao i Vukušić na šestoj ploči, jedino su Šukunda, Burić i Ugrin upisali po jedan poraz. Dakle, suvereno smo se prošetali prvim dijelom, a uz to smo pobijedili i, po rejtingu, glavne konkurente za prvo mjesto.

Međutim, slavlje bi ipak bilo pruranjeno. Samo bod iza nas kaskaju ekipe Podsuseda i Poleta, a ni Klaka nije jako daleko. Sa sve tri ekipe moramo igrati u jesenjem dijelu, dakle preokret je još moguć. Ne treba zaboraviti da je i Ogulin prošle godine imao naizgled jasnu situaciju nakon ljetne pauze pa je ipak pokleknuo u jesen. Realno, sumnjam da nam Podsused i Klaka mogu ozbiljnije zaprijetiti, ali Polet će biti ozbiljan protivnik jer na prve dvije ploče imaju jaku braću Zelić koji su u odličnoj formi ove godine, a ostatak ekipe igra puno bolje nego prije, tako da je Polet od ekipe koja je zadnje dvije sezone tavorila na dnu ljestvice, s istim sastavom došla do borbe za vrh. Uz to, mi smo izgubili Šukundu, iako, s obzirom na dobre rezerve koje imamo, to ne bi trebao biti problem.

U svakom slučaju, čeka nas borbena jesen.

Novi Zagreb - Petrinja 1,5:4,5

Prošle nedjelje je odigrano zadnje kolo prije ljetne stanke. U čuvenim podrumima Doma sportova ostvarili smo još jednu važnu pobjedu protiv neugodne ekipe Novog Zagreba. Ovo neugodne ne govorim iz kurtoazije, pomalo sam se pribojavao ovog meča jer je naš protivnik popunjen s dobrim igračima, a mi smo igrali bez naše velemajstorske prve ploče. Ipak, i ovu smo prepreku svladali lakše no što sam očekivao. U već uhodanom ritmu na gornjim pločama lomimo protivnike, tako da rezultat dolje nije toliko bitan. Jedino je Ugrin na zadnjoj ploči pokvario dojam porazom protiv Sliepčevića, u zadnjoj preostaloj partiji, ali to nije imalo puno utjecaja na krajnji rezultat. Ovo će kolo za nas prije ostati upamćeno po smrti našeg dopredsjednika, i po isključenju Šukunde iz ekipe. Kako ovo nije službeni blog Š.K. Petrinja, ne bi ovdje iznosio neka nagađanja jer potpunu sliku nemam, tu bi možda mogli uskočiti komentatori. No, ovi događaji ne bi trebali puno utjecati na naš siguran put k prvom mjestu.

Petrinja - Krapina 5:1

Prije početka sezone, izgledalo je da će meč protiv Krapine biti najbitniji meč u ligi. Krapina je po rejtingu igrača odmah iza nas, i ima dosta ujednačenu ekipu, ali je zapravo sve ispalo puno lakše od očekivanog. Prvo, Krapina si je porazom od Zaboka u prošlom kolu znatno umanjila šanse za plasman u drugu ligu, a drugo, meč su odigrali prilično slabo. Ili smo mi stvarno možda prejaki. Prvo, Šukunda je brzo remizirao svoju partiju, očito ga je poraz u prošlom kolu malo obeshrabrio. S druge strane, Burića je poraz (ili možda naše zafrkavanje na tu temu) motivirao da u ovom meču nadigra svoju protivnicu. Ali zato na prve četiri ploče već viđena priča - Šebenik je u svom stilu polako gušio i na kraju ugušio Medićku, ja sam iznenađujuće lako skršio svog protivnika, Pavle na kraju nije realizirao bolju poziciju a jedino je Vršek uspio izvući slabiju poziciju da bi na kraju čak i dobio. Sve u svemu, još jedna uvjerljiva predstava. Ipak, neću još raditi nekakve prognoze ili analize, jer nas uskoro čeka dosta bitan meč protiv naizgled slabe ekipe Novog Zagreba.

INA - Petrinja 2:4

Prošlu nedjelju se igralo dvokolo u Krapini. Nama je raspored u jutarnjem kolu namijenio nešto lakšeg protivnika, ekipu INA-e, koja po sastavu i bodovima spada u dno tablice. Iako rezultat ni u jednom trenutku nije dolazio u pitanje, na kraju su nam oni od svih dosadašnjih protivnika uspjeli iščupati najviše poena. Tome je zaslužan nesretan poraz Burića na zadnjoj ploči, gdje mu je u boljoj poziciji isteklo vrijeme, i slaba igra Šukunde, ali smo zato na prve četiri ploče suvereno ostvarili sve četiri pobjede. Uglavnom, jedan od onih gnjavatorskih mečeva protiv dosta slabijeg protivnika kojeg moraš dobiti, ali koji ne želi jeftino prodati svoju kožu. Dobro je da pokazujemo ozbiljnost i u takvim susretima. Ja sam protiv svoga protivnika, koji je stalno nešto uzdisao i žalio se na raznorazne zvukove, jedva čekao da završim partiju, a opet, koliko god netko slabo igrao, još uvijek se treba dobro koncentrirati da bi se partija dobila.

Anyway, igra iz ovog kola će se brzo zaboraviti. Glavna atrakcija kola je zapravo bila moja bivša ekipa - HRT, koja je izgubila na zadnjoj ploči jer je Đuro krivo upisao ime igrača kod predaje sastava. To je po običaju isprovociralo Stipića koji je odlučio demonstrativno napustiti ekipu, ali ga je po već uhodanom scenariju Mikec u zadnji tren nagovorio da se vrati i da barem pojede ručak.

Mi smo za to vrijeme odlučili pauzu između dva kola provesti za odmor u nekom od kafića u centru. Dan je bio stvoren za odmor i za razlagabnje o općim temama, ali nakon sat vremena dokolice mroali smo se zaputiti na sljedeće kolo, protiv vrlo jake Krapine.

Petrinja - HRT 6:0

U trećem kolu smo prikazali sjajnu igru protiv HRT-a. Podatak da smo jednu od ekipa, koja po snazi spada negdje u sredinu lige, tukli 6:0 još više dobiva na težini kad se zna da se takav rezultat vrlo rijetko viđa. Npr. prošle godine nitko u trećoj ligi nikoga nije tukao tim rezultatom, a pretprošle godine, u četvrtoj ligi, je samo HRT tukao Karlovac u prvom kolu s 6:0. Zanimljivo, da je ista ekipa koja je igrala te godine za HRT, bila prisutna i u ovom meču, s time da je umjesto mene u ekipi HRT-a igrao Vukić.

Na kraju se nisu pokazale točne prognoze nekih komentatora da će za HRT zaigrati FM Radivoj Vukić. Zanimljivo da nisu došli ni on ni onaj tko je širio te glasine. No, s obzirom na našu igru u meču, njihovo prisustvo bi možda promijenilo omjer ali ne i konačan rezultat. Ok, da kažem nešto malo i partijama. Opet ne mogu puno reći za donje ploče, kad mi se nalaze daleko od mjesta gdje igram. Ali, na prve tri ploče se situacija razvijala prilično pravocrtno. Hrvačić je brzo otpuhao svog protivnika u Matulovićevom gambitu, a Stipić se dugo držao protiv Šebenika, ali po onome što sam vidio, gotovo cijela partija je zapravo bila igra na jedan gol. I ja sam protiv svog nekadašnjeg suigrača (i suvozača) Mikeca cijelu partiju imao bolju igru, jedino što sam, po običaju, upao u probleme s vremenom. Ipak, hladni proračun u ključnim trenucima je presudio, i na kraju smo i tu partiju dobili. Sva sreća da smo tako uvjerljivo dobili meč. Da je kojim slučajem rezultat bio nepovoljan, ne bi mogao živjeti od Babića. Ovako se nakon meča brzo nekamo izgubio, a mi smo otišli malo proslaviti pobjedu u obližnjem kafiću.

Končar - Petrinja 1:5

Prošlu nedjelju zabilježili smo još jednu sigurnu pobjedu, što je s obzirom na razliku u snazi očekivani rezultat. Igralo se u meni dobro poznatim prostorijama Končara, gdje sam prije dvije godine igrao na prvoj ploči za ekipu HRT-a (o tome sam već pisao na ovoj stranici) protiv Končara koji se na kraju te godine s nama plasirao u treću ligu. Prošle godine je u istom prostoru, u zadnjem kolu, ekipa Siska osigurala plasman u drugu ligu. Valjda će i ove godine biti slično, iako smo u ovom trenutku ipak još daleko od plasmana u viši rang.

Za razliku od zadnje dvije godine kada sam na prvoj ploči igrao protiv Šlibara, ovoga puta sam imao ipak nešto lakšeg protivnika - Zdenka Padjena - koji se na gornjoj fotki ne vidi jer se nalazi iza objektiva. Kao šahista, Padjen je prilično slab jer nema živaca za borbu, ali je zato puno poznatiji kao novinar, fotograf, pratitelj skijaša i šahista i komentator svih navedenih zbivanja na svom blogu. Na kraju, nisam imao većih problema dobiti partiju.

Na prvoj ploči su igrali Šebenik i Šlibar, i zbog razlike u kvaliteti bi se mogla primijeniti tipična sintagma da je Šebenik rutinski obavio posao. Iako zapravo nije bilo baš tako lako, Šlibar se jedno vrijeme dobro držao, ali na kraju se nije mogao oduprijeti.

Na ostalim pločama također očekivan razvoj događaja. Zapravo, o partijama na zadnjim pločama ne mogu puno govoriti jer ih nisam baš pratio, osim svoje partije jedino sam bacio oko na susjedne stolove. Susret Šlibar - Šebenik sam već opisao, a s moje desne strane se odigravao zanimljiv meč između Subotičanca i Hrvačića. Zanimljiv, jer je Subotičanec igrač koji ima blizu 80 godina a još drži rejting iznad 2200! Još se sjećam kako je prošle godine, dok sam još igrao za HRT, s lakoćom otpuhao Stipića. Uz to, s bijelim figurama je izuzetno čvrst, tako da se ne možemo žaliti što je ta partija završila sigurnim remijem.

Već ove nedjelje ugošćujemo moju bivšu ekipu - HRT, što će biti možda i najzanimljiviji meč ove sezone.

Petrinja - Odra 4,5-1,5

Da stavim i sliku s našeg prvog meča u ligi, o kojem sam pisao u prošlom postu. Na slici je partija koja je zadnja završila, Vidaković - Hrvačić, a koju je Hrvačić, ubrzo nakon što sam napravio ovu fotografiju, dobio.

Promjena kluba i nova sezona

Od mog zadnjeg posta puno se toga promijenilo. Najvažnija novost je da sam promijenio klub i od ove sezone igram za Petrinju. S obzirom da sam prije dvije godine pametno izabrao adresu bloga - sahklub.blogspot.com, sada ne moram mijenjati adresu. Dovoljno je bilo dodati drugi opis i naslov, i ovaj blog može slobodno funkcionirati kao blog drugog šahovskog kluba.

Naravno, neslužbeni, jer se "službeni" blog šahovskog kluba nalazi na adresi skpetrinja.blogspot.com. Ipak, taj blog je hakiran još prošlo ljeto i faktički je mrtav, pa će se zapravo nove informacije o rezultatima kluba za sada moći pročitati na ovom blogu.

Inače, što se tiče ove sezone u trećoj ligi, situacija je bitno drugačija. Prošle godine su čak četiri kluba imala neku vrstu ažuriranih web stranica s izvještajima s odigranih kola, a izgleda da ću ove godine u cijeloj ligi samo ja nešto suvislog pisati. ŠD Sisak ima svoje ažurirane stranice, ali oni su otišli u drugu ligu, ŠK Ogulin se na žalost ugasio, blog ŠK Petrinje više nije funkcionalan a mojim odlaskom iz ŠK HRT-a taj klub je izgubio svoje stranice a sumnjam da će ih tamo netko drugi ponovo obnoviti. Od ostalih klubova nitno niti je imao web stranice niti ih ima sada.

A sad na rezultate. Dakle, prošlu nedjelju je odigrano prvo kolo treće lige, i ostvarena je prva pobjeda! Ugostili smo ŠK Odru iz Novog Zagreba, po rejtingu treću ekipu lige. Radi se o dosta ujednačenoj ekipi, gdje se svi nalaze unutar 200 rejting poena. Ipak, prilično sigurno smo došli do pobjede i na kraju je rezultat bio uvjerljivih 4,5-1,5. U partijama nije bilo većih šokova, jedino je možda moj kum na drugoj ploči dobio u malo slabijoj poziciji zahvaljujući velikom previdu protivnika, ali i to je šah.

Ja sam svoju partiju na prvoj ploči prilično uvjerljivo odradio. Bilo me je u početku malo trema jer pola godine nisam igrao partiju, a i treba se dokazati u novom klubu, ali od pocetka do kraja moj protivnik je ulazio samo u još slabiju poziciju.

Prvi led je probijen, i već za tjedan dana igramo u Zagrebu protiv Končara. Ove godine liga ima brzi ritam i u roku od mjesec dana će biti odigrani svi mečevi prvog dijela, tako da ću se vrlo brzo opet javiti.

Završena sezona 2010

Još jedna sezona je završena, a mi smo ostvarili svoj cilj – ostanak u trećoj ligi. Zadnje kolo protiv Ogulina je bila samo formalnost, ni njima ni nama pobjeda nije ništa igrala tako da je sklopljen remi bez ikakve igre. Tako smo na kraju završili na šestom mjestu, tj. sredini tablice, što je malo bolje od naše realne snage. Od zadnjeg kola izdvojio bi meč Končar-Sisak, kojem sam i sam prisustvovao. Gore donosim i fotografiju s meča, dok se rezultat još nije znao, ali Sisak je na kraju ipak bez većih problema došao do pobjede i plasmana u viši rang natjecanja. Čestitke na tom uspjehu, na početku natjecanja naizgled nisu imali velike šanse protiv jakog sastava Ogulina i pojačane Petrinje. Sisak je klub s dugačkom tradicijom, sjećam ih se još iz devedesetih dok sam igrao kao junior, kada su igrali u prvoj ili drugoj ligi.

Petrinja se zamalo već ove godine uspjela progurati u drugu ligu, ali na njihovu nesreću Sisak u zadnjim kolima nije kiksao tako da ga nisu uspjeli dostići. Na kraju zbog bolje bodovne razlike u pojedinačnim mečevima dalje prolazi Sisak.

Ogulin se na žalost ni ove godine, uz sva pojačanja, nije uspio plasirati u drugu ligu. Šteta, ovo je vjerojatno veliko razočaranje za njih, a imali su i moje simpatije jer me uz taj grad vežu lijepe uspomene.

Ostali – srednja žalost, osim možda Krapine koja igra standardno dobro i koja se očito zadovoljava ovim rangom natjecanja. Po meni je jedino Banja Luka malo neočekivano podbacila i na kraju osvojila samo jedan bod. Čini mi se da je treća liga centar postala okupljalište isluženih šahista i prosječnih klubova, kojima je doživljaj malo se okupiti i zaigrati nedjeljom šah. To se dobro vidjelo deveto i deseto kolo, koje je igrano u lječilištu u Topuskom, gdje osim šahista i sudaca gotovo nitko nije dolazio igrati partije. Na žalost, i mi smo se uklopili u tu tužnu atmosferu remizirajući bez borbe zadnja dva kola. Čak je i u devetom kolu Đuro panično sklopio remi s juniorskom ekipom Podsuseda, da bi si osigurali ostanak u ligi, iako je taj opstanak teško dolazio u pitanje.

Koga zanima, tablicu može pronaći na ovom linku, a za mjesec-dva će se znati i raspored za sljedeću sezonu.