U prošlom kolu nam se desio mali kiks protiv ekipe Nikole Tesle. Iako smo bili favoriti, i imali odlicne pozicije, na kraju smo morali spašavati jedan bod. Kao i protiv dalekovoda igrali smo u gostima, u maloj, dobro uređenoj prostoriji, s jednim redom stolova na kraju kojeg je sjedio sudac meča - legendarni Zdravko Margitić. Interesantno da je dan počeo kišovito, što potvrđuje tradiciju ove godine da kad je sunčano dobivamo, a kad pada kiša gubimo.
Možda najinteresantnija partija se vodila na zadnjoj ploči, izmedju našeg starog i uvaženog profesora Smoljanovića i njihovog Blažeke starijeg. Obično te partije na zadnjim tablama, koje su po običaju pune previda i preokreta, nekako odluče meč, a tako je i danas bilo. Smoljanović je unatoč slaboj igri u otvaranju, uspio doći do jakog napada, ali se izgubio i prokockao prednost da bi na kraju potonuo u izgubljenu poziciju. Šteta, jer unatoč poznim godinama, profesor igra još uvijek dovoljno dobro za prvu ekipu i vidi se da kad igra daje sve od sebe.
Blažeke su spasile Teslu, jer su dva mlada člana te obitelji izvukle pobjedu i remi. Šteta što je Stipić izgubio svoju obećavajuću partiju protiv najmlađeg Blažeke, to mu je prvi poraz na ligi i poznavajući njega loše će utjecati na njegovu psihu.
Joško se nakon poraza u prošlom kolu vratio u život svojom standardno brzom pobjedom izborenom napadackom igrom, a Mitrovic je uspio upropastiti dosta bolju poziciju nepotrebnim guranjem pješaka. Ali, to je Mitar, kad vidi slobodnom pješaka ruka sama leti.
Na kraju sam ja pobjedom izvukao neriješeni rezultat za ekipu. Interesantno da je moj protivnik, koji je očito trebao poslužiti kao žrtveno janje, pružio sasvim dobru partiju i u jednom trenutku imao opasnu inicijativu, unatoč tome što se igrala pozicija u kojoj imam iskustva s obje boje figura.
Na svu sreću, došli su dobri rezultati s meča Karlovac - Pliva, koji je Karlovac dobio, tako da sada bježimo Klaki samo jedan bod, ali idućim konkurentima čak četiri boda, što znači da smo samo na korak od plasmana u treću ligu!
petak, 16. listopada 2009.
nedjelja, 11. listopada 2009.
Nastavljen niz pobjeda
Prošle nedjelje smo igrali vrlo vazan mec s ekipom Dalekovoda. Prije meca, Dalekovod je zaostajao za nama 4 boda, ali se pobjedom mogao ukljuciti u borbu za prva dva mjesta, što bi ih odvelo u treću ligu. Ipak, mec smo igrali u punom sastavu, i nakon duge borbe izborili pobjedu od 4:2! Prvi je završio Mitrović, koji je rutinski dobio svog protivnika u bečkom gambitu. Međutim, poslije njega su brzo izgubili Mikec, koji očito igr puno slabije nakon večernjeg rada u kafiću, i Joško koji je odigrao neočekivano slabo. Na sreću, preokrećemo rezultat, i pobjedama Andrije, Bruna i mene postavljamo konacan rezultat od 4:2. Zanimljivo da sam u jednom trenutku u svojoj partiji previdio figuru, ali se ispostavilo da je taj previd vodio jakom napadu i punoj kompenzaciji, tako da je na kraju sve dobro završilo.
Osim po šahovskom rezultatu, ovaj će mi meč definitivno ostati u pamćenju po putešesvijama koje sam morao proživjeti sat vremena prije meča. Naime, prije svakog kola uglavnom vozim Mikeca do partije, jer on stanuje na samoj periferiji i teško mu je doći javnim prijevozom. Ovoga puta sam uz Mikeca pokupio našeg dragog tajnika i kapetana - Đuru Babića, i Stipića. Kako smo bili gosti, trebali smo doći do Dalekovoda, koji se nalazi na Žitnjaku, blizu Slavonske avenije, i nije ga problem naći, posebno ne iz smjera Dubrave odakle smo krenuli. Međutim, veliki poznavatelj grada Zagreba - Đuro, se dosjetio da bismo mogli doći brže nekakvom prečicom. Načinom kako mi je objašnjavao kamo da skrećem dobio sam dojam da stvarno zna kamo idemo, ali se uskoro ispostavilo da smo potpuno promašili put i završili na poljskim putevima negdje po Žitnjaku. Nakon lutanja po svim dijelovima Žitnjaka, od kukuruzišta do industrijskih postrojenja, nekako smo uz asistenciju lokalnog stanovništa pronašli izlaz i maltene minutu prije kola stigli na svoje partije. Na sreću, počeli smo meč na vrijeme, a i prostorije u kojima smo igrali su bile lijepo opremljene, s lijepim drvenim šahovima i osiguranom hranom i pićem, tako da sam se mogao posvetiti partiji.
Osim po šahovskom rezultatu, ovaj će mi meč definitivno ostati u pamćenju po putešesvijama koje sam morao proživjeti sat vremena prije meča. Naime, prije svakog kola uglavnom vozim Mikeca do partije, jer on stanuje na samoj periferiji i teško mu je doći javnim prijevozom. Ovoga puta sam uz Mikeca pokupio našeg dragog tajnika i kapetana - Đuru Babića, i Stipića. Kako smo bili gosti, trebali smo doći do Dalekovoda, koji se nalazi na Žitnjaku, blizu Slavonske avenije, i nije ga problem naći, posebno ne iz smjera Dubrave odakle smo krenuli. Međutim, veliki poznavatelj grada Zagreba - Đuro, se dosjetio da bismo mogli doći brže nekakvom prečicom. Načinom kako mi je objašnjavao kamo da skrećem dobio sam dojam da stvarno zna kamo idemo, ali se uskoro ispostavilo da smo potpuno promašili put i završili na poljskim putevima negdje po Žitnjaku. Nakon lutanja po svim dijelovima Žitnjaka, od kukuruzišta do industrijskih postrojenja, nekako smo uz asistenciju lokalnog stanovništa pronašli izlaz i maltene minutu prije kola stigli na svoje partije. Na sreću, počeli smo meč na vrijeme, a i prostorije u kojima smo igrali su bile lijepo opremljene, s lijepim drvenim šahovima i osiguranom hranom i pićem, tako da sam se mogao posvetiti partiji.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
